Kontrola kvalitete eteričnih ulja

Kontrola kvalitete eteričnih ulja2016-11-19T12:26:51+00:00

Dobivanje  i kontrola kvalitete eteričnih ulja

Eterična se ulja mogu dobiti iz različitih dijelova biljke:

–      cijela biljka u cvatu: metvica, bosiljak, mažuran, geranij

–      cvjetni vršci: lavanda, ružmarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje

–      cvijetovi: ylang-ylang, neroli, jasmin

–      latice: ruža

–      plodovi: borovica, klinčićevac

–      usplođe (kora ploda): citrusi

–      sjeme: anis, komorač, sjeme mrkve, korijander, papar

–      trava: limunska trava, palmarosa, citronela

–      listovi: čajevac, eukaliptusi, lovor, ravensara, mirta, pačuli, niauli

–      iglice: smreke, jele, borovi, čempres

–      kora: cimetovac kora, kamfor

–      drveni dijelovi: cedrovi, sandal, ružino drvo

–      smolasti produkti: tamjan, mira

–      korijen ili podanak: đumbir, vetiver, valerijana

 

Ponekad se iz iste biljke mogu dobiti različita eterična ulja, ovisno o dijelu biljke koji se podvrgava destilaciji ili o načinu dobivanja ulja. Tako gorka naranča (Citrus aurantium var. amara) daje tri vrste eteričnih ulja: ulje gorke naranče dobiveno hladnim tiještenjem usplođa (kore ploda), petitgrain iz destiliranih listova i skupocijeni neroli iz cvjetova. Limun, limeta i bergamot daju ulja hladnim tiještenjem, ali i destilacijom vodenom parom usplođa.

Destilacija vodenom parom

Kod ovog postupka vodena para prolazi kroz biljnu masu odnoseći sa sobom hlapive mirisne tvari. Mješavina para se hladi i kondenzira u posebnom hladioniku sa hladnom vodom pa nastaju dva proizvoda: voda u kojoj su ostale otopljene neke mirisne tvari (naziva se hidrolat ili cvijetna vodica) i male količine eteričnog ulja koje nije topivo u vodi i koje, ovisno o gustoći, pliva na površini hidrolata ili potone na dno. Za dobivanje jednog kilograma eteričnog ulja potrebno je nekoliko stotina kilograma biljne mase pa sve do nekoliko tona kod skupih ulja poput matičnjaka i ruže. U Hravtskoj postoji nekoliko distilerija koje proizvode eterična ulja visoke kakvoće. Najpoznatije su one otoku Cresu i Hvaru. Eterična ulja biljaka koje ne rastu na našim područjima (čajevac, ravensara) uvijek su inozemnog porijekla.

Hladno tiještenje (prešanje)

Ovim postupkom najčešće se dobivaju ulja iz usplođa (kore) citrusa. Usplođe se izbuši sitnim iglicama a zatim se podvrgava tiještenju. Ovako dobivena ulja nisu potpuno hlapiva poput ulja dobivenih destilacijom, pa mogu ostavljati mrlje.

Ostali načini dobivanja

Ekstrakcijom iz svježih ili sušenih biljaka pomoću nekog organskog otapala nastaju produkti koji se nazivaju konkreti. Ukoliko se radi o biljnim smolama onda se produkt ekatrakcije zove rezinoid.

Ako se tako dobiven konkret ili rezinoid podvrgnu ekstrakciji alkoholom etanolom, dobiva se produkt apsolut. Jasmin je primjer biljke iz koje se dobiva skupocijeni apsolut jasmina (to nije eterično ulje!). Problem je u tome što u apsolutima uvijek zaostane mala količina otapala ili alkohola.

CO2 ekstrakcija – ekstrakcija se može izvesti i pomoću ugljičnog dioksida (CO2), što daje vrhunske čiste ekstrakte bez prisustva otapala ili alkohola. Takvi produkti sigurnije se koriste u aromaterapeutske svrhe.

Pomade nastaju kao produkti postupka koji se zove enflurage, a danas se rijetko koristi. Na tanak sloj bezmirisne masti stavljaju se cvijetovi mirisnog bilja. Niže se sloj za slojem pa se mast s vremenom zasiti hlapivim mirisnim komponentama iz cvijetova. Na kraju se pomada podvrgne ekstrakciji alkoholom kako bi se dobio čisti apsolut ili parfem. 

 

Kontrola kvalitete eteričnih ulja, biljnih ulja i hidrolata:

ETERIČNA ULJA često se patvore sintetskim spojevima ili s jeftinijim uljima sličnog mirisa, dodaju im se kemijski aditivi ili se podvrgavaju nepotrebnim kemijskim procesima

(deterpenizacija,peroksidacija…)

Osim toga, nije isto proizvode li se eterična ulja za neku industriju ili za aromaterapiju, jer sam proces destilacije se razlikuje kako bi se izvukle i ljekovite komponente a ne samo miris. Većina ulja se proizvodi upravo za industrijsku uporabu, a tek manji postotak striktno za aromaterapijsku primjenu. Na žalost, često se upravo ta “industrijska” ulja prodaju nedovoljno educiranim aromaterapeutima s kojima oni pokušavaju iscjeljivati
svoje klijente., dok su zapravo takva ulja davno izgubila bilo kakvo ljekovito i energetsko djelovanje neadekvatnim procesima dobivanja i prerade..

Natpis na etiketi “100% čisto eterično ulje” uopće ne garantira kvalitetu. Većina eteričnih ulja na hrvatskom tržištu sintetskog je porijekla ili je vrlo loše kvalitete, bez obzira što distributeri tvrde suprotno. Tek je vrlo mali broj brandova vrijedno spomena za primjenu u ozbiljnoj aromaterapiji.

Jedan od pouzdanih načina da utvrdite radi li se o kvalitetnom eteričnom ulju jest da provjerite koje sve podatke sadrži etiketa na bočici ili još bolje zatražite dobavljača/distributera eteričnih ulja da vam predoči certifikat kojeg bi morao imati, zajedno s grafom analize ulja plinskom kromatografijom (GC analiza). Kao kupcu vaše je pravo tražiti takve podatke, a ako vam ih distributer odbije dati na uvid slobodno zaboravite na kupnju tih ulja jer je vrlo vjerojatno da su patvorena ili jako loše kvalitete. Važno je znati da vjerodostojnu GC analizu moraju napraviti tzv. akreditirani laboratoriji koji posjeduju licencu GLP (dobre laboratorijske prakse). Ne valja vjerovati bilo kakvoj analizi, jer svaki analitičar mora usporediti kakvoću ulja i načina analize na temelju najstrožih pravilnika (ISO i/ili AFNOR normi), a ne samo dati komentar o sadržaju sastavnica eteričnih ulja (kako se kod nas najčešće radi). Postoje i druge dodatne analize koje se traže od eteričnih ulja, poput specifične težine, indeksa loma svjetlosti (refrakcija), kuta zakretanja polariziranog svjetla, sadržaja vode, karbonilnog broja,
esterskog broja, sadržaja neuparivog ostatka i karotenoida kod citrusnih ulja, sadržaja kumarina, sadržaja vode u eteričnom ulju i slične analize.

Iz svega ovog se vidi da kakvoću eteričnog ulja može procijeniti isključivo stručna osoba u akreditiranom laboratoriju, te da bi svaki uvoznik trebao razmisliti o tome može li doista sam procijeniti kakvoću ulja koju uvozi bez vjerodostojnih certifikata. A vi kao krajnji kupci i potrošači ne vjerujte bilo kakvim certifikatima i analizama kvalitete, jer su kao reakciju na naša upozorenja o kvaliteti neki uvoznici u Hrvatskoj počeli isticati da imaju ulja s certifikatima (bez da kažu koji su to certifikati) ili da su ulja prošla i zadovoljila analizu (bez da kažu kakvu analizu i u kojem laboratoriju).

Ako je eterično ulje aromaterapijske kvalitete ono će biti botanički i kemijski definirano, odnosno na etiketi ili u certifikatu će imati napisano slijedeće:

1. Latinsko ime roda i vrste biljke

Zbog razlika u narodnim nazivima biljaka, botaničari koriste latinsku nomenklaturu, gdje prvi dio naziva označava rod, a drugi dio vrstu. Tako je “lavanda” narodni naziv za čitav rod Lavandula koji sadrži brojne vrste, podvrste i križance. Važno je poznavati točnu vrstu iz koje je eterično ulje dobiveno jer, primjerice za lavandu, postoji više vrsta lavandi koje daju eterična ulja različitog djelovanja zbog razlika u kemijskom sastavu: prava lavanda Lavandula angustifolia, širokolisna lavanda L. latifolia, španjolska lavanda L. stoechas, lavandini L. hybrida. Tako postoji i više vrsta eukaliptusa (Eucalyptus globulus, E. radiata, E. citriodora), više vrsta metvica, borova, jela, smreka, cedrova, tamjana i drugih biljaka.

2. Dio biljke korišten za dobivanje ulja

Iz različitih dijelova biljke iste botaničke vrste mogu se dobiti ulja različitog sastava i djelovanja. Tako se kod vrste gorke naranče Citrus aurantium var. amara iz listova dobiva petitgrain, iz usplođa plodova ulje gorke naranče, a iz cvjetova dragocjeni neroli. Zbog toga je za neka ulja ovaj podatak iznimno važan, a ugledni proizvođači navode ga za sva ulja u svojoj ponudi.

3. Način dobivanja ulja

O načinu dobivanja ovisi kakav će biti kemijski sastav eteričnog ulja, a time i njegovo djelovanje. Primjerice, eterična ulja citrusa mogu se dobiti iz usplođa (kore ploda) hladnim tiještenjem ali i destilacijom vodenom parom, i ona nisu jednaka po sastavu i djelovanju.

4. Glavne kemijske sastavnice (kemotip)

Ulja dobivena iz iste botaničke vrste mogu imati različiti kemijski sastav ovisno o staništu, mikroklimi i sitnim genetskim modifikacijama. Takva ulja se nazivaju kemotipovi!

Npr. ružmarin ima tri kemotipa različitog sastava i djelovanja, od kojih je kemotip kamfor štetan za jetru a kemotip verbenon je liječi, što zorno prikazuje da se ne radi o bezazlenim i zanemarivim razlikama. Timijan ima čak devet kemotipova različitog farmakološkog djelovanja, a i neke druge važne biljke daju eterična ulja različitih kemotipova. Kvalitetan aromaterapeut će itekako paziti koji kemotip upotrebljava za koju indikaciju.

Ovaj kriterij kemotipiziranosti zadovoljavaju samo rijetki proizvođači i distributeri eteričnih ulja, a može ukazati i na stupanj stručnosti nekog aromaterapeuta.

5. Zemlja gdje je biljka rasla

Znalcima može ukazivati na kemotip ulja i finoću njegovog mirisa. Primjerice, ružmarin koji je rastao na Korzici najvjerojatnije je kemotip verbenon, dok je onaj iz sjeverne Afrike kemotip cineol. Ruža iz Bugarske mirisom se razlikuje od one koja raste u Turskoj iako su iste vrste i istog kemotipa.

6. Način uzgoja

Ukazuje na kvalitetu same biljke te na moguću zagađenost pesticidima i organskim gnojivima. Neki od tipova uzgoja su: tradicionalni, konvencionalni, organski, divlji rast… Ulja kojima na etiketi ili u certifikatu izostaje takva preciznost sumnjive su kvalitete i najbolje je ne koristiti ih na tijelu, u masaži niti u aromaterapijske svrhe.

Biljna (bazna, nosiva) ulja moraju biti hladno prešana i nerafinirana ako želimo postići njihovo ljekovito djelovanje na kožu i organizam u cjelini. Procesom „vrućeg prešanja“ povećava se prinos ulja u proizvodnji a time i zarada, ali se oštećuju osjetljive nezasićene masne kiseline čime se povećava štetnost tako dobivenih biljnih ulja. Proces rafiniranja služi tome da produži vrijeme skladištenja, ali se njime uklanjaju ljekovite tvari iz biljnih ulja. Primjerice, biljno ulje lješnjaka korisno je za njegu masne kože zbog spojeva triterpena koji reguliraju masnoću kože, ali se procesom rafiniranja takvi spojevi u potpunosti unište pa rafinirano ulje lješnjaka neće djelovati povoljno na masnu kožu.

Hidrolati ne smiju imati primiješan alkohol etanol kojeg neki proizvođači dodaju kako bi stabilizirali proizvod i produžili mu rok trajnosti. Za aromaterapijsku upotrebu i njegu kože hidrolati moraju biti bez dodanog alkohola, bistri, čuvani na hladnom i tamnom mjestu i eventualno stabilizirani s ekstraktom sjemenki grejpa. Također provjerite rok trajanja i upotrijebite hidrolat do isteka tog roka.

 

Popratna dokumentacija

Proizvođači koji poštuju gore navedena pravila, kvalitetu svakog eteričnog ulja, biljnog ulja ili hidrolata potkrijepiti će slijedećom dokumentacijom:

  1. Analiza plinskom kromatografijom (GC) ili analiza sastava – primjer GC analize za eterično ulje čajevca
  2. Certifikate u posjedu (primjeri Ecocert i IFRA certifikata za eterično ulje čajevca)
  3. Sigurnosno tehnički list (MSDS) koji mora za biti potvrđen i u Hrvatskoj od strane Hrvatskog zavoda za toksikologiju (STL) – primjeri MSDS i STL za eterično ulje čajevca
  4. Ostalu dostupnu dokumentaciju – primjer aromatograma za eterično ulje čajevca

 

Dokumentacija je najčešće javno dostupna, a ukoliko nije proizvođač / distributer je treba ustupiti na upit.