O aromaterapiji

O aromaterapiji2016-11-19T12:26:51+00:00

Aromaterapija je medicinska disciplina koja koristi specijalne ekstrakte – esencijalna (eterična) ulja. Aromaterapija je sastavni dio fitoterapije stoga je danas sve uvriježeniji zajednički naziv fitoaromaterapija.

Povijest moderne aromaterapije započinje u Francuskoj kada je kemičar Rene Maurice Gattefosse uočio ljekovita svojstva eteričnih ulja. Mnogi francuski i belgijski aromaterapeuti dali su veliki medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirali njihovu prisutnost u službenoj medicini. Ovaj pristup specifičan je po kemijskoj i botaničkoj preciznosti što daje konkretnije rezultate u terapiji. Svako ulje ima određene indikacije za tegobe i bolesti kod kojih se koristi. U početnom razvoju aromaterapije u Hrvatskoj, prisutan je bio samo anglosaksonski pristup aromaterapiji. Val promjena donio je Centar Cedrus pod vodstvom dr.sc. Stribora Markovića u Zagrebu unatrag 10 godina, u vidu francuskog pristupa aromaterapiji putem kvalitetnih edukacija, radionica i savjetovanja. Propisivanje oralnog, rektalnog i vaginalnog uzimanja rezervirano je za aromaterapijski educirane liječnike ili farmaceute, dok ljudi bez medicinskog znanja najčešće koriste inhalaciju i nanosenje na kožu.

Škole aromaterapije

U francuskoj školi aromaterapije kemijska i botanička preciznost, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno o tome koristimo li ulja dominantno za farmakološko djelovanje na tijelo ili za energetsko djelovanje na biće u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate i čini aromaterapeuta odgovornijim u radu s ljudima.

Nadalje, francusku školu aromaterapije karakterizira korištenje većih doza eteričnih ulja, te oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena koja se češće spominje u anglosaksonskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti kod kojih se koristi.

Anglosaksonska škola, kao što ime govori, začeta je u engleskim govornim zemljama (Velika Britanija i SAD). Temeljna karakteristika anglosaksonskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. Premda možemo diskutirati o tome da li izbjegavanje takvih načina primjene eteričnih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni nedostatak anglosaksonskog pristupa ne leži u tome, već u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske i botaničke preciznosti.

Drugi veliki nedostatak anglosaksonskog pristupa je nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih ulja, pa se iza naslova „ružmarin“ nalazi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova u kičmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Čak ako i ostavimo po strani što ne znamo o kojem kemotipu ružmarina govorimo, ostaje činjenica da takvi spiskovi izazivaju podsmijeh liječnika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta početnika izazivaju nepovjerenje jer dobivaju osjećaj da sva ulja služe za sve bolesti.

Kemijski neprecizan anglosaksonski pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja, stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavača željnih dobre zarade. U francuskoj školi, prodavač ili ljekarnik neće prihvatiti eterično ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U anglosaksonskom pristupu, dovoljno je reći „100% prirodno i čisto eterično ulje“ pa da ono bude prihvaćeno kao ulje „vrhunske kvalitete“. To ostavlja dovoljno prostora za manipulaciju. Anglosaksonska škola pogodna je za primjenu u  wellnessu.

Djelovanje

Kemijski sastojci eteričnih ulja farmakološki djeluju na razne organe i sustave u organizmu (probavni, dišni, hormonski). Premda svako ulje ima nekoliko glavnih spojeva, čini se da kvalitetu djelovanja odrešdjuje sinergija svih njegovih sastojaka. Kada se pokuša kemijskim putem dobiti najvažnije spojeve eteričnog ulja, njihovo djelovanje nije učinkovito kao cjelovito eterično ulje dobiveno iz biljke. Eterična ulja i svojim mirisom djeluju na osjetna tjelešca u nosu čime nastaju impulsi koji putuju direktno u mozak, u centre odgovorne za emocije i raspoloženje.

Položaj aromaterapije kao struke u Hravtskoj

Danas je u Hrvatskoj već zavidan broj farmaceuta, liječnika, djelatnika wellnessa ali i laika koji su stekli zvanje fitoaromaterapeuta. Postoji niz Učilišta koja imaju programe za edukaciju iz aromaterapije. Među njima se izdvajaju tek dva učilišta koja imaju verificirane programe za edukaciju po francuskom modelu, dok ostala učilišta podučavaju anglosaksonsku aromaterapiju.

Zvanje „fitoaromaterapeut“ dobiva se verificiranim programom edukacije po frnacuskom modelu. Znanje stečeno tijekom edukacije može se primjeniti u već postojećem zanimanju i radu, a ukoliko želite pokrenuti vlastitu tvrtku ili obrt, postoji cijeli niz djelatnosti u kojima se stečeno znanje može kapitalizirati. Nacionalna klasifikacija zanimanja iz 2010 godine uvrštava fitoterapiju i aromaterapiju u kategoriju pod šifrom 3230.