Čajevac (Melaleuca alternifolia)

Antiseptička i antibakterijska svojstva eteričnog ulja čajevca od davnina se koriste u tradicionalnoj medicini na području Australije. Biljka je specifična za taj kontinent, potječe iz Novog Južnog Welsa. Ljekovito djelovanje otkrili su starosjedioci kontinenta (aboridžini). Oni su čajevac koristili na način da zgniječe listove i pretvore ih u masu kojom bi premazivali rane od ozljeda, ugriza i uboda insekata.

Čajevac je službeno priznat na teritoriju države Novog Južnog Welsa kao antispetik tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća. Imigranti koji su naseljavali Australiju otkrili su da je eterično ulje čajevca bilo daleko efikasnije u tretiranju uboda i ugriza insekata te kod infekcija, od svih drugih pripravaka koje su oni do tada poznavali. Tijekom 1923. godine dr. Arthur Penfold publicirao je članak o djelovanju čajevca u časopisu British Medical Journal. On je testirao djelovanje ulja i otkrio da je 11 puta snažnije od karbolne kiseline koja je u to vrijeme bila glavni priznati antiseptik, te da za razliku od te kiseline, ulje čajevca ne oštećuje i ne nagriza kožu. Radi takvih svojstava eterično ulje čajevca postalo je glavni antiseptik u to doba.

Tijekom drugog svjetskog rata australska je vojska zapovijedila da svaki vojnik mora imati uz sebe i bočicu sa eteričnim uljem čajevca. Nakon drugog svjetskog rata slijedi era otkrića i razvoja antibiotika. Eterično ulje čajevca postupno je palo u zaborav, budući da su se antibiotici mogli proizvoditi sintetski i u velikim količinama. To je trajalo sve do osamdesetih godina kada je ponovno počeo vladati interes za prirodnim lijekovima. Tada je država Novi Južni Wales pokrenula istraživanja i kultivaciju biljke čajevca. Istraživanje je dovelo do zasađivanja prve plantaže čajevca 1986. godine. Do danas je zasađen nebrojeni niz plantaža čajevca koje uspijevaju pokriti cjelokupnu svjetsku potražnju za eteričnim uljem te biljke. Godišnje se u Australiji proizvede oko 400 tona tog dragocjenog eteričnog ulja od čega je većina za izvoz. Uzgoj čajevca pokušale su i druge zemlje, međutim, dobiveno eterično ulje nije svojim sastavom ni kvalitetom bilo ni približno kvalitetno poput onog iz Australije.

IZGLED BILJKE, INDIKACIJE I MJERE OPREZA

Čajevac je zimzelena grmolika biljka, samonikla u Australiji, danas široko kultivirana na plantažama. Ima izdužene nepodijeljene listove koji više podsjećaju na iglice, s vidljivim žlijezdama duž listova koje sadrže eterično ulje. Cvijetovi su mali i bijele su boje. Biljka je endemska u suptropskom obalnom području istočne Australije.

Indikacije: antivirusna, antibakterijska i antifungalna svojstva ulja čajevca odnose se na velik broj virusa, bakterija i gljivica. Randomizirane kliničke studije dokazale su djelotvornost čajevca kod blagog do srednje teškog oblika akni. Dokazi iz narodne medicine također su brojni. Danas postoji niz kozmetičkih proizvoda sa sadržajem ulja čajevca. U fitoaromaterapeutskim tretmanima eterično ulje čajevca koristi se kod svih oblika dišnih infekcija, infektivne upale crijeva, urogenitalnih infekcija, kožnih infekcija, akni, imunodepresije i općeg umora te kao preventiva od oštećenja kože kod terapije zračenjem.

Popratne pojave i mjere opreza: kao i druga eterična ulja, čajevac može izazvati iritaciju kože i sluznica kod nanošenja koncentriranog pripravka. Premda brojni aromaterapeuti navode kako se može primjenjivati nerazrijeđeno, potreban je oprez kod osjetljivijih ljudi kao i onih sklonih alergijama. Uneseno oralnim putem u velikim dozama ulje je toksično.

PRIMJENA ČAJEVCA U VETERINI

Čajevac se nalazi u niskim koncentracijama u sastavu šampona za pranje kućnih ljubimaca kao i u otopinama za čišćenje ušne školjke. Utvrđeno je da predstavlja vrlo učinkovit antimikrobni agens u borbi protiv infekcija kod životinja. Djeluje efikasno protiv gljivica i oslobađa od svrbeža i oteknuća kod pasa.

Savjetuje se izbjegavanje korištenja eteričnog ulja čajevca kod mačića i štenaca. Oprez je potreban da ne dođe u kontakt sa očima kao i da se ne unese oralno (lizanje bočice ili čepa može dovesti do iritacije usne šupljine). Iz istog razloga ne nanosi se na kožu nerazrijeđeno (ne šteti koži već ga životinje ližu).

Vaš šampon za kupanje kućnih ljubimaca možete obogatiti eteričnim uljem čajevca na način da dodate 20 kapi eteričnog ulja u šampon od 200 ml (2 decilitra), dobro izmiješate i koristite na uobičajen način.

REGULATIVA U RAZLIČITIM DRŽAVAMA

Australija: odobren je kao lokalni antiseptik; Kanada: antiseptik, antiinfektivno sredstvo za lokalnu primjenu; Velika Britanija: lokalni antispetik; SAD: lokalni antiseptik i fungicid, u kozmetičkoj industriji.

ZNANSTVENI DOKAZI I STUDIJE O DJELOTVORNOSTI ČAJEVCA

1. ZAKLJUČCI I NALAZI ZNANSTVENE KOMISIJE O PROIZVODIMA ZA OPĆU NAMJENU EUROPSKE KOMISIJE (SCCP)

Komisija o proizvodima za opću namjenu Europske komisije (SCCP) donijela je mišljenje o upotrebi eteričnog ulja čajevca u kozmetičkoj industriji na svojoj sjednici 16.12.2008 godine (dokument SCCP/1155/08).

Zaključci su slijedeći:

Esencijalno ulje čajevca dobiva se destilacijom vodenom parom listova i vrhova grančica biljke. Ulje treba sadržavati razne mono i seskvi-terpene kao i aromatičke komponente. Monoterpeni čine 80 – 90% sastava eteričnog ulja. Sastav ulja može blago varirati ovisno o načinu uzgoja, klimi i zemljištu na kojem je uzgojeno. Kemijska struktura prikazana je u slijedećoj tablici:

Testovi stabilnosti dokazali su da je eterično ulje čajevca vrlo stabilno kada se drži u tamnim bočicama uz povremeno otvaranje i izlaganje svjetlosti. Sastav se nije značajno promijenio unutar godinu dana od početka testiranja.

Stabilnost čajevca nešto je slabija u gotovim pripravcima, tako da kreme, losioni, gelovi i uljne mješavine ne smiju stajati tijekom dužeg vremenskog perioda.

Utvrđeno je da je ulje čajevca najbolje sa sigurnošću primjeniti u slijedećim koncentracijama:

–      koža: u preparatima do 1,25 %

–      kosa: u preparatima do 2 %

–      nokti: u pripravcima do 20 %

–      oralna higijena: otopine do 0,2 %

–      intimna higijena i pripravci poslije brijanja do 2 %

–      u aromaterapiji: može i nerazrijeđeno ulje čajevca uz preporuku fitoaromaterapeuta

2. ANTIMIKROBNI UČINAK ETERIČNOG ULJA ČAJEVCA NA BAKTERIJE STAPHYLOCOCCUS AUREUS, STAPH. EPIDERMIDIS I PROPIONIBACTERIUM ACNES

Znanstvenici A. Raman, U. Weir and S.F. Bloomfield sa odjela za farmakologiju londonskog kraljevskog instituta proveli su 1995 godine studiju kojom su dokazali djelotvornost eteričnog ulja čajevca protiv gore navedenih bakterija. Ove bakterije najčešći su uzročnici širokog spektra kožnih infekcija, od običnih blažih upala pa do komplčiciranih akni i drugih gnojnih upala. Zaključak je da je korištenje eteričnog ulja čajevca u tretmanima akni opravdano. Kao najaktivnije komponente eteričnog ulja u borbi protiv ovih bakterija navedeni su terpinen-4-ol, alfa-terpineol i alfa-pinen. Cineol se nije pokazao aktivnim u borbi protiv navedenih mikroba.

3. DJELOTVORNOST ETERIČNOG ULJA ČAJEVCA PROTIV METICILIN REZISTENTNOG STAFILOKOKA AUREUSA (MRSA)

Velik je broj znanstvenih studija proučavao djelotvornost čajevca protiv MRSA. Stafilokok otporan na meticilin danas predstavlja veliki zdravstveni problem, pogotovo u bolnicama gdje izaziva nastajanje bolničkih infekcija. Budući da je otporan na jedan od najjačih danas dostupnih antibiotika, vrlo ga je teško suzbiti tijekom liječenja.

Znanstvenici CF Carson, M Edmondson, K Carville, N Newall, J Smith i TV Riley sa zavoda za mikrobiologiju i imunologiju Univerziteta Zapadne Australije proveli su 2010. godine studiju o ulozi eteričnog ulja čajevca u uklanjanju MRSA iz kroničnih rana kod bolesnika.

Zaključci do kojih su došli su slijedeći: eterično ulje čajevca u razrijeđenju od 3,3% nije u potpunosti moglo ukloniti MRSA iz rana pacjenata. Međutim, uočeno je da su se kronične rane koje nisu mogle zacijeliti počele oporavljati te da je postupno došlo do njihovog zacjeljenja.

Druga znanstvena studija iz 2003 godine u kojoj su sudjelovali znanstvenici M.S. Dryden, S. Dailly, M. Crouch sa odjela za mikrobiologiju opće bolnice u Hampshiru (Velika Britanija) došli su do zaključka da se pripravci na bazi čajevca mogu sa sigurnošću koristiti u tretmanima za uklanjanje MRSA kod kroničnih pacjenata.

Napisao: Valter Ajman, dr.med. fitoaromaterapeut

Izvori:

1. Max Wichtl: Herbal drugs and phytopharmaceuticals
2. Stribor Marković: Fitoaromaterapija
3. European Comission Scientific Committee on Consumer Products Opinion on Tea Tree Oil SCCP/1155/08
4. Steve Marsden, DVM ND MSOM LAc DiplCH AHG, Shawn Messonnier, DVM and Cheryl Yuill, DVM, MSc, CVH. http://www.petcarenaturally.com/
5. A. Raman, U. Weir and S.F. Bloomfield: Antimicrobial effects of tea-tree oil and its major components on Staphylococcus aureus, Staph. epidermidis and Propionibacterium acnes
6. M. Caelli, J. Porteous, C. F. Carson, R. Heller and T.V. Riley: Tea tree oil as an alternative topical decolonization agent for methicillin-resistant Staphylococcus aureus
7. M.S. Dryden, S. Dailly, M. Crouch: A randomized, controlled trial of tea tree topical preparations versus a standard topical regimen for the clearance of MRSA colonization
8. Australian Government: RIRDC Publication No. 10/006 The Role of Tea Tree Oil in the Decolonisation of MRSA Positive Wounds