Biljni pripravci – SIPF, tinkture, čajevi

Biljni pripravci – SIPF, tinkture, čajevi2016-11-19T12:26:51+00:00

Biljni pripravci – vrste i načini korištenja ljekovitog bilja

Određene vrste ljekovitih biljaka može se koristiti odmah nakon branja, za prehranu i/ili za liječenje. Tako će svježe korišteni list ili korijen maslačka kao i svježe šparoge dovesti do blage drenaže žučnih i mokraćnih puteva. Dijelove maslačka možemo i sušiti pa koristiti u pripremi infuza i dekokta, ili ih potopiti u alkoholu pa dobiti tinkturu. Slijedi preglednajčešćih oblika biljnih pripravaka:

  1. Infuzi – pripremaju se od mekanih djelova biljke – listovi i cvjetovi. Suha droga prelije se sa vrućom vodom. Nakon 20 do 30 minuta infuz je spreman za konzumiranje. Količina biljne droge i vode, kao i učestalost uzimanje ovise o vrsti biljke i problemu koji tretiramo.

 

  1. Dekokti – pripremaju se od tvrđih djelova biljke – korijen i stabljika. Suha droga kuha se tijekom 10 do 15 minuta, potom procijedi i dekokt je spreman za korištenje. Pravilo o količini droge i vremenu iskuhavanja vrijedi kao kod infuza.

 

  1. Macerati – biljna droga se potopi u otapalo (voda ili ulje). Nakon određenog vremena (vodeni macerati do nekoliko sati, uljni macerati do mjesec dana) macerat se procijedi i spreman je za korištenje.

 

Infuzi, dekokti i vodeni macerati se u narodu svi zajedno nazivaju „čaj“. Lipidni macerati se nazivaju „ulje“ (npr. nevenovo ulje, kantarion ili ulje gospine trave) i koriste se isključivo izvana.

Tradicionalnim procesima uvjek prethodi sušenje bilja čime dolazi do enzimatske degradacije – transformiraja aktivnih tvari ili njihovog gubitka. Uz to je potrebno napomentui da se postupcima ekstrakcije uspješno dobiva samo komponenta topiva u danom otapalu, a gube se svi netopivi oblici biljnih tvari. Niti jedan od ovih ekstrakata nije u mogućnosti predstaviti biljku iz koje potječe u cjelosti, odnosno, da sadrži sve njene komponente.

SIPF

  1. Integralne otopine svježeg bilja (SIPF) razvijene su tehnologije stabilizacije biljne sirovine u originalnom obliku: INTEGRALNA SUSPENZIJA SVJEžEG BILJA (francuski: SUSPENSIONS INTEGRALES DE PLANTES FRAICHES), jedinog preparata na tržistu koje ima zadovoljene slijedeće kriterije: korišteno svježe ljekovito bilje, izlaganje vrlo niskoj temperaturi, prisustvo cjelokupnih komponenti biljne droge sa makromolekularnom i isparljivom frakcijom te sačuvana enzimatska funkcija biljne stanice. Cilj je bio učiniti preparate ljekovitog bilja dostupnim terapeutima, liječnicima i farmaceutima, u stanju što sličnijem onom dok biljka raste.Principi proizvodnog postupka integralnih otopinaZa tretiranje ljekovitog bilja na vrlo niskim temperaturama koristi se zaštićeni postupak. Tehnika uključuje drobljenje bilja na -50 do – 80°C, sa ciljem zaustavljanja enzimatske degradacije. Nakon toga smjesa se vraća na normalnu temperaturu miješanjem sa etanolom čime se osigurava stabilnost preparata. Tako je kvaliteta u potpunosti sačuvana i analizom odgovara onoj u svježoj biljke i enzimatski procesi su sačuvani te nastavljaju svoju aktivnost. Podizanje temperature na normalnu, dnevnu razinu, postiže se dodavanjem alkohola. Ovaj postupak omogućava konačnu stabilizaciju preparata. On igra dominantnu ulogu u ekspresiji ljekovitog sadržaja, jer omogućava potpunu hidrataciju biljnih mikročestica. Ovo pokazuje važnost hladnog usitnjavanja biljnog materijala, jer veličina čestica kasnije određuje stupanj hidratacije i ekspresije ljekovitog sadržaja.Ovaj patentirani postupak primjenjuje isključivo fizikalne metode. Nakon dopreme u laboratorij (12 do 24 sata nakon sakupljanja), ljekovito bilje se kontrolira, sortira, ispire i dalje podvrgava SIPF postupku. Biljni balast (pektinske i celulozne ljuske, lignin) se zatim odvaja postupkom centrifugiranja, te se izbacuje iz smjese. S.I.P.F. preparati se nalaze u obliku otopine mikročestica u koncentraciji od 30 do 35% biljnog materijala u hidroalkoholnoj otopini. Dio aktivnih tvari prisutnih u biljki pronađen je u razrjeđenoj alkoholnoj otopini. Najveća količina aktivnih tvari ostaje u biljnim stanicama, sa sadržajem svog cjelokupnog vitalnog aparata, poput enzima, fitohormona, biokatalizatora te isparljivih esencijalnih ulja, lakih plinova, amina i ugljikovodika Ovaj proces omogućuje, po prvi puta u povijesti fitoterapije, izradu preparata sa biljnim materijalom najsličnijim onome kojeg ima dok raste u zemlji.

 

  1. Standardizirani ekstrakti ljekovitih biljaka (EPS – extraits de plantes fraîches  standardisées) dobivaju se postupkom liksivijacije, odnosno progresivnog iscrpljivanja aktivnih tvari u rastućim koncentracijama etanola. Time se postiže daleko veća koncentracija aktivnih tvari od one u uobičajenim ekstraktima. Proizvodi su novi na našem tržištu pa treba pričekati i empirijske dokaze njihove djelotvornosti.

 

  1. Suhi standardizirani ekstrakti dobivaju se na način da se tinkture ljekovitog bilja prevode preko toplih metalnih površina na kojima otapalo isparava a zaostaje prah koji se potom standardizira na određenu količinu aktivne tvari u njemu. Ovakve ekstrakte odlikuje visoka preciznost u doziranju, a primjenjuju se u obliku kapsula i tableta.

 

Postoji cijeli niz drugih načina ekstrakcije koji se rijeđe koriste pa su i proizvodi dobiveni takvim ekstrakcijama rijetki na tržištu.