Chritmum maritimum L.

Motar je trajna primorska biljka, danas vrlo popularna u kulinarstvu. Njegov kiselkasto – slankasti okus pronašao je svoje mjesto u salatama, kiselim prilozima, umacima, marinadama, namazima i drugim kulinarskim delicijama.

Rasprostranjen je po cijelom Mediteranu, a ima ga i u drugim dijelovima svijeta. Kod branja motara u inozemstvu potreban je oprez budući da je u nekim zemljama zakonom zaštićen. Vodenasti mesnati listovi omogućuju mu preživljavanje u škrtim krškim uvjetima sa velikim brojem dana bez kiše. Obično raste na vjetrovitoj strani obale (bura) koja donosi morsku sol ključnu za opstanak ove biljke. Sol se zadržava na listovima, otvara im pore što omogućuje vodi da uđe u listove. Najčešće raste direktno iz kamena, može doseći visinu i do pola metra i stvoriti grm širine do metra. Ubrajamo ga u porodicu štitarki (Apiaceae), a u narodu ga još zovu i petrovac, petrovo zelje, slatki kopar, morski koromač i drugim nazivima.

Ukiseljavanje motara poznato je još iz antičkog doba. Budući da sadrži manju količinu vitamina C, bio je pogodan izvor u zimskim mjesecima ili na dugim putovanjima. Može se prethodno prokuhati svega 2 do 5 minuta u nesoljenoj vodi, budući da i sam sadrži dosta soli u svom sastavu.

Sadrži eterično ulje u koncentraciji od 0,5 do 2% ovisno o dijelu biljke. Kasnije tijekom ljeta postotak eteričnog ulja raste pa se mijenja i okus biljke. Radi se o monoterpenskom eteričnom ulju uz dominaciju limonena koji je i odgovoran za citrusno – kiselkasti okus biljke.

Tradicionalno se sušeni motar koristi kod infekcija mokraćnih puteva.

Znanstvenih studija o motaru svakako nedostaje, prema dosadašnjima, nema značajniju nutritivnu ni terapijsku vrijednost. U nadi da će nove studije to demantirati, počastimo se ovom ukusnom biljkom za koju na Internetu postoji cijeli niz recepata za pripremu.

Više slika ovdje.

 

Napisao:

Valter Ajman, dr.med.

fitoaromaterapeut