Pasiflora je višegodišnja biljka penjačica mediteranskog podneblja. Najčešće je viđamo u Istri, Primorju i Dalmaciji rasprostranjenu po brajdama ispod kojih stvara duboku hladovinu. Porijeklom potiče iz JužneAmerike (područja Amazone), gdje može narasti i do 9 metara, dok u našim klimatskim uvjetima dostiže duljinu do 4 metra. Biljka ima tanku i dugačku stabljiku sa koje se odvajaju grane na čijim se krajevima nalaze tamno zeleni listovi najčešće podijeljeni u tri do pet dubokih režnjeva.

U Europu je donesena u 17. stoljeću. Tijekom povijesti, najčešće se spominjalo njeno ljekovito djelovanje kod nesanice, nervoze, grčeva, ubrzanog rada srca. Biljka ima velike solitarne cvjetove promjera 5 do 9 cm. Sastoje se od bijelog vijenca sa redovima grimiznih (plavih do ružičastih) latica. Biljka cvate od lipnja do listopada. Plod je veličine šljive, zelenkaste boje i kiselkastog okusa.

 

AKTIVNE TVARI I NJIHOVO FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE

U fitoterapiji se koristi cijeli nadzemni dio biljke koji se bere u vrijeme pasifloracvatnje. Biljka sadrži do 2,5% flavonida koji uz cijanoglikozide i esencijalna
ulja čine glavne farmakološki aktivne sastojke. Od flavonida prevladavaju izoviteksin-2-glukozid, šaftozid, izoorientin-2-glukozid. Biljka također

sadrži kvalitetne jednostavne šećere glukozu, fruktozu, sukrozu i rafinozu te polisaharid arabinoglukan, slobodne aminokiseline i glikoproteine. Esencijalna se ulja nalaze u manjim količinama, a uglavnom se sastoje od monoterpena limonena, alfa-pinena i kumena. Prisutan je i cijanoglikozid ginokardin, dok se harmanski alkaloid nalazi u tragovima.

 

ZNANSTVENI DOKAZI DJELOTVORNOSTI  PASIFLORE

Dosadašnje znanstvene studije uglavnom su proučavale djelovanje pasiflore u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama sličnog djelovanja (glog, valerijana). Provedene randomizirane, dvostruko slijepe znanstvene studije dokazale su djelotvornost pasiflore kod općeg stanja napetosti, nemira i nesanice, kao i u tretmanima odvikavanja od ovisnosti o opijatima.

 

INDIKACIJE I NAČIN KORIŠTENJA

Ipasiflorantegralna otopina (SIPF) pasiflore ima sedativna svojstva pa je stoga indicirana kod nemira, napetosti, nervoze, stresa, neurovegetativne distonije, neurogenih tahikardija (ubrzanog rada srca) i problema sa spavanjem. Može se koristiti kod odraslih i kod djece. Za razliku od lijekova koji se koriste kod navedenih problema, pasiflora ne dovodi do razvoja ovisnosti i može se koristiti kroz dulji vremenski period. Ljekovitost pasiflori daje sinergija djelovanja lipofilnih i hidrofilnih aktivnih sastojaka. Sve su ove komponente sadržane u cjelovitim otopinama pasiflore, dok nam čajevi i tinkture donose samo hidrofilne komponente koje kao takve nisu dovoljne za kvalitetan terapeutski učinak.

 

KONTRAINDIKACIJE I INTERAKCIJE S DRUGIM LIJEKOVIMA

Pasifloru se ne treba uzimati tijekom trudnoće. Sastojci harmanski alkaloid i ginokardin su stimulatori maternice pa mogu dovesti do neželjenih kontrakcija. Također se ne savjetuje uzimanje u slučajevima depresije budući da izaziva sedaciju. Pasifloru se ne uzima istovremeno sa lijekovima iz skupine barbiturata.

 

Napisao:

Valter Ajman, dr.med.
fitoaromaterapeut